Zlatni standard

Zlatni standard: 50 godina nakon ukidanja

//
Categories

Zlatni standard ukinut je odlukom američkog predsjednika Nixona prije točno 50 godina, u kolovozu 1971. godine.  Besprijekorno je funkcionirao, osobito prvih godina od utemeljenja sporazumom u Bretton-Woodsu 1944.g. Sjedinjene Američke Države tada su postavile cijenu zlata od 35 dolara za uncu a valute zemalja potpisnica sporazuma vezane su uz tečaj dolara.

Zlatni standard – veza dolara i zlata

Zlatni standard odnosno novi međunarodni financijski sustav je uspostavljen kako bi se izbjegao kaos i pomogla obnova ratom razrušenih
zemalja nakon Drugog svjetskog rata. Glavna je prednost zlatnog standarda relativno niska razina inflacije. Zlatni standard, naime, sprječava državu da tiska previše novca. Kad  ponuda novca raste prebrzo, ljudi  novac zamjenjuju zlatom. Ako to traje predugo, onda će državnom trezoru na kraju ponestati zlata. Sustav je funkcionirao do 1971., a napušten je radi precijenjenosti američkog dolara što je izazvalo veliki deficit u američkoj platnoj bilanci. Također i zbog velike količine dolara koja se nalazila kod drugih zemalja što je povećavalo njihovu ponudu. To je ponukalo predsjednika Nixona na raskid veze između dolara i zlata te na devalvaciju nacionalne valute. Umjesto Bretton-Woodskog sustava počeo se primjenjivati hibridni sustav tečajeva.

Zlatni standard

Sporazumom u Bretton-Woodsu uspostavljen je “zlatni standard”

Inflacija u porastu

U zadnje se vrijeme, s pojavom inflacije, mnogi počinju prisjećati zlatnog standarda. Prema podacima Eurostata, inflacija u EU je u srpnju dosegnula  najvišu razinu u gotovo devet godina, potaknuta poskupljenjem energenata. U Hrvatskoj je rast potrošačkih cijena premašio prosjek Unije i dosegnuo najvišu razinu od ulaska u članstvo. Godišnja stopa inflacije mjerena harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena (HICP) porasla je u srpnju na razini EU na 2.5 posto, najvišu razinu od listopada 2012. godine.

Neki ekonomski analitičari i monetarni filozofi u svijetu stoga promišljaju mogućnost ponovnog uvođenja zlatnog standarda. Nekoliko predstavnika Republikanske stranke  u više su navrata predstavljali različite inicijative za ponovno vezivanje dolara za zlato. Kako dolar gubi svoju kupovnu moć, smatraju da američko gospodarstvo treba stabilnu valutu i novčanu ponudu, koju neće određivati vlada, već tržište.  A to može osigurati samo “zlatni standard”.

No, za realizaciju navedenih planova Amerika ne posjeduje dovoljno zlata. Zapravo, ne zna se sa sigurnošću koliko uopće zlata postoji u riznicama američkih Federalnih rezervi. U svakom slučaju, ukoliko bi se dolar vezao uz zlato, vrijednost jedne unce izražena u fiat valutama morala bi biti enormna. Stoga još neko vrijeme ne moramo očekivati uvođenje “zlatnog standarda”, a nacionalne banke SAD-a i drugih država mogu neometano tiskati novac.