Zlatna groznica

/
Posted By
/
Categories

Kako je počela zlatna groznica? 24-tog siječnja 1848., 10 dana prije potpisivanja mirovnog sporazuma kojim je okončan Meksički rat, James W. Marshall, tada 36-godišnji stolar, primijetio je nekoliko svijetlih komadića žutog minerala u blizini pilane koju je gradio za Johna A. Suttera, imigranta podrijetlom iz Švicarske vlasnika velikog ranča u dolini Sacramento. Kako bi utvrdio jesu li komadići koje je pronašao “fools gold“, koji se lomi pri udarcu čekićem ili zlato koje je savitljivo, Marshall je “testirao” čekićem i zaključio da se može prekovati u drugi oblik ali ne i slomiti. Radnicima koji su radili s njim rekao je: “Dečki, bogami, vjerujem da sam pronašao rudnik zlata.”

Rudari zlata

15-og ožujka novine iz San Francisca, The Californian, objavile su prvi članak o Marshallovom otkriću. U roku od dva tjedna, The Californian je izgubio zaposlenike i bio prisiljen zatvoriti tiskaru. U svom posljednjem izdanju čitateljima je objavio:

Cijela zemlja, od San Francisca do Los Angelesa … odzvanja zlatnom groznicom! Zlato! Zlato! Njive su ostale napola obrađene, kuće do pola izgrađene, zanemareno je sve osim proizvodnje krampova i lopata.

Zlatna groznica u punom jeku

Godine 1849. u Kaliforniju stiže 80.000 ljudi. Pola kopnom, a pola brodom oko rta Horn ili preko Panamske prevlake. Samo pola od njih su Amerikanci; ostali su došli iz Britanije, Australije, Njemačke, Francuske, Latinske Amerike i Kine. Vojnici su dezertirali, mornari napuštali brodove, muževi ostavljali žene, poljoprivrednici i poslovni ljudi napuštali su svoje poslove i krenuli u potragu za zlatom. U roku od godinu dana stanovništvo Kalifornije se povećalo sa 14.000 na 100.000. Stanovništvo San Francisca, koji je u ljeto 1847. imao 459 stanovnika, doseglo je populaciju od 20.000 u nekoliko mjeseci.

U prvim godinama zlatne groznice samo su muškarci putovali u Kaliforniju. Godine 1850. žene su činile samo 8 posto stanovništva Kalifornije a u rudarskim područjima manje od 2 posto.

Zlatna groznica pretvorila je Kaliforniju u divlju, neposlušnu, etnički raznoliku i nasilnu zajednicu. Samo u San Franciscu bilo je više od 500 barova i 1000 kockarnica. U razdoblju od 18 mjeseci grad je šest puta izgorio do temelja.

Novine izvještavaju o zlatnoj groznici

Ranih 1850-ih bilo je tisuću ubojstava u San Franciscu, ali samo jedna osuđujuća presuda. Četrdesetdevet-aši (nadimak imigranata koji su putovali u Kaliforniju 1849.) ubijali su Indijance radi sporta, tjerali Meksikance iz rudnika uz smrtnu kaznu i nastojali ograničiti useljavanje stranaca, osobito Kineza. Budući da vojna uprava nije bila u stanju održavati red, trgovci su pokušali održavati red kroz “odbore za budnost” i uspostavom sudova.

Rijetki se obogatili

Brz dotok rudara u Kaliforniju doveo je do velikog rasta cijena potrošačke robe. Boca melase ili pola litre octa prodavala se za dolar. Svinjetina je bila 5 dolara a vrijednost nekretnina je eksplodirala.

Era zlatne groznice u Kaliforniji trajala je manje od 10 godina. Do sredine 1850-ih, rudar koji je tražio zlato s krampom i lopatom više nije imao šanse zamijenile su ga tvrtke za rudarenje s teškom mehanizacijom. Građeni su sustavi brana koji su premještali korita rijeka a hidraulični rudarski strojevi razbijali su mlazevima vode obronke planina.

Do 1860. godine završilo je romantično doba kalifornijskog vađenja zlata. Tragači su pronašli zlato vrijedno više od 350 milijuna dolara. No u tako velikom broju rudara samo su se rijetki obogatili.

Ironično, dva čovjeka koja su najzaslužnija za zlatnu groznicu umrla su bez novaca. James W. Marshall, koji je otkrio prve tragove zlata, na kraju je postao kovač u Kelseyu u Kaliforniji i umro u siromaštvu. John A. Sutter, na čijem je ranču otkriveno zlato, otišao je u stečaj jer je ostao bez radnika koji su svi otišli u potragu za zlatom.